Dok se na nacionalnoj razini zalaže da dramski odgoj postane dio obrazovnog sustava, u Osijeku kroz projekt „Drama iz rukava“ i ciklus „Kazalištem oko svijeta“ djeci otvara prostor za maštu, komunikaciju i kreativnost
Dok u Osijeku razvija programe i radionice kojima djeci otvara prostor za maštu, komunikaciju i kreativnost, Osječanka Ana Škaro istodobno vodi i jednu mnogo veću misiju. Naime, aktivno zagovara uvođenje dramskog odgoja u hrvatske osnovne škole, barem kao izbornog predmeta.
Ova učiteljica razredne nastave, dramska pedagoginja i pokretačica projekta „Drama iz rukava“ vjeruje da bi upravo dramski odgoj mogao biti jedan od odgovora na izazove s kojima se suočavaju današnja djeca. U vremenu kada sve više vremena provode pred ekranima, a sve manje u razgovoru, igri i stvarnim susretima, dramski odgoj, smatra ona, pomaže razvijati samopouzdanje, komunikacijske vještine, empatiju i sposobnost izražavanja vlastitog mišljenja.
Unatoč izrađenom kurikulumu, dramski odgoj za sada se provodi tek u pojedinim srednjim školama kao fakultativni predmet, dok Agencija za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih još nisu izdali odobrenje da službeno uđe u osnovne i srednje škole.
Ne čekajući promjene sustava, Ana je u Osijeku pokrenula vlastite programe i radionice, među kojima se posebno ističe edukativno-kreativni ciklus „Kazalištem oko svijeta“, kroz koji djeca upoznaju različite kazališne kulture, razvijaju maštu i uče komunicirati kroz igru. Anu smo primijetili i kroz pažljivo osmišljenu estetiku njezinih društvenih mreža na kojima promovira svoj rad pa smo poželjeli doznati što se krije iza projekta Drama iz rukava.
Za početak, otkrijte nam što se krije iza naziva „Drama iz rukava“?
– „Dramu iz rukava“ prvotno sam zamislila kao svoj portal na kojem ću objavljivati dramske materijale za učitelje, savjete kako ih provoditi s djecom te intervjue s dramskim pedagozima. Cilj mi je bio širiti svijest o važnosti dramskoga odgoja i njegove primjene u stvaranju drugačijih pristupa učenju i poučavanju djece i mladih. Putem sam počela razmišljati da bi to mogao postati i svojevrsni brend koji bi nudio usluge i proizvode temeljene na dramskom odgoju.
U listopadu prošle godine u Osijeku sam pokrenula edukativno-kreativni ciklus „Kazalištem oko svijeta“. Tijekom pet susreta putovali smo na različite destinacije kako bismo upoznali razna kazališta nastala u tim zemljama. Uz dramske igre, priče i improvizaciju otkrivali smo zanimljivosti o kulturama svijeta i kazalištu te istraživali kako kreativnim zadatcima izražavati vlastite misli, ideje i osjećaje.
U ciklusu je, tijekom pet susreta, sudjelovalo 46 djece od 6 do 11 godina, a neki mali putnici prošli su cijelo naše putovanje, od prvog do posljednjeg susreta. Zajedno smo rasli, osnaživali svoj glas, učili slušati jedni druge, surađivati, stvarati te hrabro koračati različitim ulogama i svjetovima. Na nekima od putovanja pridružile su nam se i posebne gošće koje su svojim vještinama obogatile naše radionice: kazališna i televizijska glumica Areta Ćurković, učenice Graditeljsko-geodetske škole i njihova mentorica, dramska pedagoginja Stela Macakanja Baćić te cure iz bubnjarskog benda RitmOs.
Danas vas mnogi povezuju s dramskim odgojem, no kako je zapravo počela ta priča?
– Osobno sam se s dramskim odgojem susrela još u osnovnoj školi kada sam pohađala dramsku skupinu. To mi je jako pomoglo u oslobađanju od treme pred javnim nastupima, poboljšanju komunikacijskih vještina i samopouzdanja.
Kada sam završila Učiteljski fakultet, dosjetila sam se igara koje smo radili te sam ih počela primjenjivati u radu s djecom. Vidjela sam odlične reakcije učenika, djeca su tražila još, a ja sam postupno uvodila dramske metode i tehnike u nastavu te ih unijela u sve nastavne predmete.
U međuvremenu sam otkrila Sveučilišni specijalistički studij Dramske pedagogije u Zagrebu, odlučila ga upisati i završila. Bilo je to prekrasno iskustvo. Upoznala sam mnogo stručnjaka i znanstvenika koji se desetljećima bave tim područjem i koji su mi svojim znanjima i iskustvima otvorili potpuno nove vidike i mogućnosti koje ima dramski odgoj.
U jednom trenutku dramski odgoj postao je mnogo više od interesa i prerastao u svojevrsnu profesionalnu misiju?
– Imala sam veliku želju prenositi svoja znanja i pozitivna iskustva dalje. Tako sam petnaestak godina vodila dramskopedagoške radionice i edukacije pri različitim udrugama kao što su Hrvatski centar za dramski odgoj i Dječji kreativni centar „DOKKICA“ s kojima surađujem i danas. S timom sam Dokkice tijekom godina, uz razne stručnjake i umjetnike, stvorila dvije predstave za djecu, zbirku učiteljskih autorskih igrokaza „Plivamo na sceni“ i sveučilišni udžbenik „Integriranim poučavanjem do održivog društva“ koji je dostupan u elektroničkom izdanju uz dramskopedagoški didaktički set za inovativno usvajanje tema održivoga razvoja.
Godinama, u raznim ulogama, podržavam i njihov festival učeničkih igrokaza „POZOR! Plivamo na sceni“ koji se održava već četrnaest godina u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku.
Smatram kako će sva ta skupljena iskustva i trud doprinijeti misiji moga brenda, a to je stvaranje prostora u kojemu djeca istražuju sebe i svijet s lakoćom i radošću te inspirirati odrasle da taj prostor grade s njima.
Osim rada s djecom, aktivno se zalažete i za uvođenje dramskog odgoja u škole. Zašto smatrate da mu je mjesto u obrazovnom sustavu?
– Dramski odgoj je svjetski priznata metoda prepoznata kao stvaralački oblik odgojnoga rada s djecom i mladima, a potiče iskustveno učenje, socijalizaciju, kreativnost i razvoj važnih životnih vještina. Upravo zato smatram da mu je mjesto u odgojno-obrazovnom sustavu, jer škola ne bi trebala biti usmjerena samo na usvajanje znanja, nego na razvoj cjelovite ličnosti. Prije nekoliko godina Hrvatski centar za dramski odgoj okupio je tim stručnjaka, učitelja, nastavnika, profesora i dramskih pedagoga koji su izradili kurikulum dramskog odgoja za osnovne i srednje škole, javno dostupan na njihovim internetskim stranicama. Taj je dokument poslan na čitanje Agenciji za odgoj i obrazovanje te se nadamo da će pronaći svoje zasluženo mjesto u našem odgojno-obrazovnom sustavu. U nekim hrvatskim srednjim školama dramski odgoj živi kao fakultativni predmet, što pokazuje da postoji interes i prostor za njegovu primjenu. Međutim, u osnovnim školama još čeka svojih pet minuta jer je za njegovo uvođenje potrebno odobrenje Ministarstva.
Mnogi će na spomen dramskog odgoja pomisliti da je riječ o stvaranju budućih glumaca. Je li to najveća zabluda o ovom području? Što dramski odgoj može ponuditi generacijama koje sve više vremena provode pred ekranima?
– Da, to je sigurno jedna od najvećih zabluda. Dramski odgoj ne postoji zato da bi stvarao buduće glumce, iako može biti lijep prvi susret s kazalištem za one koji će se kasnije možda time baviti. Njegova je vrijednost puno šira. On djeci i mladima daje prostor da u igri istražuju sebe i svijet oko sebe. U vremenu u kojem djeca sve više vremena provode pred ekranima, dramski odgoj vraća ih živom kontaktu, pogledu, slušanju, razgovoru, dodiru s vlastitim emocijama i osjećaju pripadnosti grupi. Uči ih kako izraziti misao, kako stati pred druge, kako slušati, surađivati, prihvatiti različitost, riješiti sukob i razvijati empatiju. To su vještine koje im trebaju neovisno o tome čime će se jednog dana baviti.
Zato bih rekla da cilj dramskog odgoja nije odgojiti glumca, nego pomoći djeci i mladima da odrastaju u sigurnije, empatičnije i samosvjesnije ljude.
Što je sljedeće za „Dramu iz rukava“ i kakve planove imate za naredno razdoblje?
– Povratne informacije roditelja i djece koji su sudjelovali na mojim radionicama pokazale su mi da u Osijeku postoji potreba za ovakvim sadržajima i da ih ljudi prepoznaju kao vrijedne, drukčije i važne za dječji razvoj. To me jako veseli, osobito zato što se u Osijeku sve više razvija nezavisna i alternativna kulturno-pedagoška scena za djecu.
U narednom razdoblju planiram nastaviti s edukativno-kreativnim radionicama „Kazalištem oko svijeta“ te ih prijavljivati na festivale i projekte kako bi dramski odgoj došao i do djece u ruralnim sredinama, gdje takvih sadržaja često nema dovoljno.
Voljela bih da „Drama iz rukava“ s vremenom postane mjesto inspiracije, igre i podrške svima koji vjeruju da učenje ne mora biti opterećenje, nego izvor veselja, sigurnosti i unutarnje motivacije.
Fotografije: Irina Florschutz
