Kozarčevi Vinkovci prepuni su neke romantične melankolije koja je idealna za posjet Krnjašima u kojima ćete susresti i “djevojku iz sokaka moga”, čuti priču o zabranjenoj ljubavi, ali i vidjeti što entuzijazam i ljubav prema baštini mogu učiniti kada posjetite obnovljenu rodnu kuću Ivana Kozarca.
“Đuka, zar je on ikad živio za sutra? Ne. On je znao samo što je to: danas, i onda i opet: danas. U tomu današnjemu je nad sve bio zahtjev srca i krvi." Ovo je možda jedan od najpoznatijih citata iz čuvenog romana jednog od najvažnijih pripovjedača hrvatske moderne, rođenog Vinkovčanina Ivana Kozarca. Riječ je naravno o romanu Đuka Begović, u kojem je kroz tragičan lik Đuke interpretiran mentalitet “slavonske krvi” u njezinoj krajnosti koja vodi samodestruktivnom mazohizmu. No, Kozarčevi Vinkovci prepuni su neke romantične melankolije koja je idealna za posjet Krnjašima u kojima ćete susresti i “djevojku iz sokaka moga”, čuti priču o zabranjenoj ljubavi, ali i vidjeti što entuzijazam i ljubav prema baštini mogu učiniti kada posjetite obnovljenu rodnu kuću Ivana Kozarca.
A što su Krnjaši?
Nekadašnje siromašno vinkovačko predgrađe, danas je ulica Josipa Kozarca, koja se proteže uz sam Bosut. Očito je nešto čarobno i nadahnjujuće u toj ulici jer je ovo postalo kultno mjesto pisane riječi. Naime, u toj ulici rodili su se ili živjeli hrvatski pisci Josip i Ivan Kozarac te Joza Ivakić i Miroslav Slavko Mađer koji su ovjekovječili taj mikrotoponim i Vinkovce u hrvatskoj književnosti. Pjesnik latinist Stjepan Đaković i pjesnik Ivan Grigić živjeli su također na Krnjašu i ostavili pjesnički trag o njemu. Krnjaš, čije ime upućuje na krnji slavonski sokak, protežući se samo uz jednu obalu rijeke Bosut, područje je naseljeno još krajem 17. stoljeća. Danas je ovo jedna od rijetkih preostalih tipičnih šokačkih ulica. Upravo u njoj nalazi se i rodna kuća Ivana Kozarca.
Je li Đuka Begović Ivana Kozarca doista živio tu negdje?
Đuku Begovića potražite u susjednom sokaku ili Gundulićevoj broj 40. Kako navodi Matej Delaš ili e-Tragach na svom blogu “Vrsna poznavateljica slavonske književne baštine dr. sc. Anica Bilić, današnja znanstvena savjetnica u trajnome zvanju i upraviteljica Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima, svojevremeno piše kako je mladi Kozarac priču iz vinkovačkoga susjednog sokaka transformirao i ovjekovječio u liku Đuke Begovića čiji je prototip Đuka Grgić bećareći rasuo tal i imetak velike vinkovačke zadruge Grgić iz Grgića sokaka, danas Gundulićeve ulice, kbr. 40.”
Tko su slavonski Romeo i Julija ili zašto je Ivanova ljubav bila skandalozna?
Ovo je prava priča o zabranjenoj ljubavi. Čudnoj ljubavi, velikoj ljubavi.... Ivan Kozarac sve je rekao u svojoj predivnoj pjesmi “Milovo sam garave i plave, Dosta cura za života svog, Al što tebe - to ni jednu tako Curo draga iz sokaka mog.” Ne, ovu nije pjesma Zvonka Bogdana, već ju je napisao Ivan Kozarac, a tek puno godina kasnije uglazbio Ivo Tijardović. Pjesma je posvećena njegovoj najvećoj ljubavi. Naime, ljubav između Ivana i Marije bila je zabranjena jer su bili rodbina u trećem koljenu. Točnije Marija je bila kći njegova bratića. Kako stoji na portalu ivankozarac.com “momačka, ljubavna, večernja pjesma, pjesma noći, sokaka i ušorena sela nastala je na temeljima običajnoga ljubovanja mladih u Slavoniji na sokaku s folklornim prizvukom asimilirana bećarca i deseterca. Taj je poetski biser ušao u uho skladatelja Ive Tijardovića, koji ju je uglazbio u žanru romanse. Marijina se svečana nošnja i dvije čaše, kirbajski dar Ivana Kozarca, čuva u stalnom postavu Etnološkog odjela Gradskog muzeja u Vinkovcima.” Marija Guttman doživjela je duboku starost, umire 1979. godine u 93. godini. Čuvajući uspomenu na Ivana u molitvenik umetnula je, jednu kraj druge, njegovu i svoju fotografiju kao i nekoliko Kozarčevih pjesama.
Foto točka
Nasuprot kuće Ivana Kozarca godine 2016. postavljen je romantični spomenik Ivanu i Mariji. Riječ je djelu vinkovačkog akademskog kipara Dejana Durakovića. Ovo je inače iznimno fotogenično mjesto i točka na kojoj se morate fotografirati.
Jesu li Ivan i Josip Kozarac braća?
Ne. Josip Kozarac je stariji i rođen je 1858, a Ivan 27 godina kasnije, točnije 1885. No, riječ je o djeci dva brata, točnije Ivan i Josip Kozarac su dva bratića prilične razlike u godinama. Josip je autor remek-djela hrvatske književnosti pripovijesti Tena.
Rodna kuća Ivana Kozarca
Kada su Bosiljko i Katarina Stanić 2004. godine kupili građevinsko zemljište u Ulici Josipa Kozarca 38, na kojemu se nalazila rodna kuća velikoga hrvatskog pjesnika i književnika Ivana Kozarca, s dvorišne strane izgradili su obiteljsku kuću, a nakon toga željeli su obnoviti Kozarčevu rodnu kuću, koja je bila posebno zaštićena, ali su bili svjesni posebnih kriterija kao i toga da to moraju učiniti vlastitim sredstvima. Zbog vlage i dotrajalosti, kao i brojnih preinaka bivših vlasnika, umjesto krpanja derutne kuće odlučili su na istom mjestu izgraditi novu kuću istih dimenzija, onakvu kako je izgledala 1910. godine, kada je pjesnik u njoj živio i u njoj su htjeli napraviti Spomen-dom Ivanu Kozarcu. Unutrašnjost je uređena do detalja prema vremenu kada je u njoj živio Ivan Kozarac, a dodana su razna informatička pomagala. Uređeni su trijem, okućnica, staze i cvjetnjaci, kao i bunar pokraj kojega je postavljen pano s podacima o Vinkovcima s kraja 19. stoljeća, a drugi pano je priča o Krnjašu i njegovom značaju za Vinkovce, životu u njemu, Bosutu i piscima s Krnjaš Rodna kuća pjesnik strasti, ushita i euforije Ivana Kozarca nalazi se na adresi Josipa Kozarca 38.
Za posjete je neophodno najaviti se na broj 091/33-00-400 Detaljnije informacije na www.Ivankozarac.com
