On je glumac, scenarist i producent, ali i psiholog, sportaš te dečko koji živi u New Yorku, dok su mu Osijek i Hrvatska inspiracija za filmske scenarije.
Sven Latinović, dečko je sa osječkog Juga 1, koji je oduvijek sanjao o neboderima New Yorka. Nakon srednje škole, sportski uspjesi omogućili su mu studij ni manje ni više nego upravo u New Yorku. Danas broji već desetu godinu života u Velikoj jabuci, a u međuvremenu je od sportaša postao glumac, scenarist i producent. U rodni Osijek je, osim zbog obitelji, ovih dana došao kako bi nazočio premijeri svog prvog filma „Frka“, na kojem je radio kao glumac, scenarist i producent. Film je inače proteklog ljeta prikazan na Pulskom filmskom festivalu, gdje je dobio posebno priznanje Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača te osvojio drugo mjesto prema glasovima publike. Svena smo uhvatili za razgovor između dvije premijere.
* Prvo nam reci, kako si uopće završio i ostao u New Yorku?
- Nema tu neke tajne. Uz pomoć plivačke stipendije. Tamo sam završio psihologiju i teoriju filma jer mi je američki obrazovni sustav omogućio da završim dvije diplome istovremeno, što je bila izvrsna prilika. U svijet filma dospio sam na fakultetu u New Yorku, kada sam se pridružio studentskoj organizaciji koja je organizirala predstave i to kao glumac. Nedugo nakon toga sam na fakultetu počeo glumiti i u kratkometražnim filmovima. Nakon toga sam nastavio ići na audicije, glumiti i počeo pisati scenarije. Nakon fakulteta, radio sam u dokumentarnoj produkcijskoj kući Oscarovca Alexa Gibneya, Jigsaw Production, gdje sam najprije dobio neplaćeno stažiranje tijekom ljeta, a kasnije su me zadržali do kraja projekta. Trenutno imam full-time posao koji nije povezan s filmom – radim digitalni marketing za Pace University, na kojem sam studirao. Ove godine brojim desetu godinu života u New Yorku.
* Kako je glumac postao scenarist i kako je život u New Yorku inspirirao priču o napetoj noći u Osijeku?
- Za sve je kriva korona. Zbog pandemije su stali svi projekti, pa sam odlučio iskoristiti vrijeme za pisanje scenarija za film u kojem bi i sam mogao glumiti. Bila je to „Frka“. Inspiracija za film bio je Osijek, jer me vjerojatno uhvatila i neka nostalgija. Volim filmove u kojima grad postaje karakter. U tom filmu Osijek je morao biti prisutan jer je imao poseban značaj za likove, ali i za samu radnju. Razmišljao sam o tome što bi bilo da nisam otišao u New York, nego da sam ostao u Osijeku, što bi bilo sa mnom i ljudima s kojima sam se družio u osnovnoj i srednjoj školi. Likovi iz „Frke“ zapravo su nastali iz tih razmišljanja. Osijek je grad koji noću možeš autom prijeći za 15 minuta, ali unatoč tome, sve što se dogodi u jednoj noći može biti izuzetno napeto. To je ono što sam želio prenijeti u film.
*Prvi film, i odmah uspjeh. Kako si zadovoljan s „Frkom“ sada, kada sve gledaš s odmakom?
- Jako sam zadovoljan. Publika je dobro prihvatila film, a cijela ekipa je oduševljena uspjehom. Nismo očekivali da će biti toliko dobro prihvaćeno. Posebno je bio uspješan u Puli, a najviše se svidio mlađoj publici, što je za nas bilo iznenađujuće, a nagrada Kino mreže bila je dodatno priznanje.
* Pripremaš li već neke nove projekte?
- Nakon „Frke“, razvio sam dva nova scenarija. Jedan je moj projekt iz snova, smješten u Kaliforniji, s većim budžetom i u skladu s američkim standardima. Drugi projekt je psihološki triler koji bi se snimao tijekom dana i na moru. To su uvjeti koje sam sebi postavio nakon što smo "Frku" snimali mjesec dana noću uz druženje s osječkim komarcima. Takav film bio bi mi glumački izazov, ali želim da film bude otvoren i za strano tržište, s mogućnošću dovođenja stranih glumaca i promocije na festivalima. „Frka“ je bio više usmjeren na kino, dok bi ovaj film imao širi međunarodni festivalski doseg.
* Smijem li uopće pitati postoji li šansa da se vratiš u Hrvatsku?
- Trenutno ne planiram povratak u Hrvatsku, ali svakako bih volio raditi na projektima u Hrvatskoj. Moj cilj je živjeti od filma full-time jer je to moj san, moja želja i strast. Oduvijek sam znao da je film moj put, ali sada kada sam ušao u to još uvijek ne vjerujem da se san počeo ostvarivati.
Razgovarala: N. Z. Eberhard
Foto: Ustupljene fotografije
