O fenomenu Vinkovaca, umjetničkoj sceni, radu i životu u ovom gradu pričali smo s talentiranom Dianom Mataković koja nas je oduševila svojim posljednjim uratkom - pozivnicama za vjenčanja
U vremenu kada smo svakodnevno zatrpani informacijama, trendovima i izborima, čini se da nas više gotovo ništa ne može iznenaditi ni oduševiti. No ovih dana to je ipak pošlo za rukom originalnim pozivnicama za vjenčanje koje su izašle iz radionice fantastične mlade umjetnice Diane Mataković iz Vinkovaca.
Iako dolazi iz obitelji umjetnika, ova magistra likovne kulture i likovnih umjetnosti razvila je potpuno osoban stil – suvremen, razigran i pomalo nostalgičan, u kojem se motivi slavonske tradicije susreću s modernim dizajnom. Njezini radovi često crpe inspiraciju iz svakodnevnih predmeta, rukotvorina i motiva duboko ukorijenjenih u slavonskoj kulturi, ali ih interpretira na svjež, duhovit i suvremen način.
Zato smo poželjeli saznati kako ova vinkovačka kreativka razmišlja o svom radu, odakle crpi inspiraciju i kakve planove ima za budućnost.
Hajdemo prvo razbiti predrasude da svi koji žele uspjeti moraju otići u Zagreb. Ti si ostala u Vinkovcima. Kako izgleda graditi kreativnu karijeru iz Slavonije?
Kad sam bila mlađa i ja sam mislila da je odlazak u Zagreb gotovo nužan ako želiš uspjeti u kreativnoj industriji. U većim gradovima doista ima više prilika, više projekata i lakše je upoznati ljude iz struke. Međutim, s vremenom me ta ideja nekako pustila. Shvatila sam da mi jako odgovara jednostavniji ritam života kakav imam ovdje. Ne volim pretjerane gužve i buku, a u manjim sredinama odnosi među ljudima često su topliji i neposredniji.
Sve je puno opuštenije i mirnije, što meni odgovara. Istina je da u Vinkovcima nije uvijek lako graditi kreativnu karijeru jer je tržište manje i prilika je objektivno manje. Ipak, upravo iz tog razloga voljela bih ostati i pokušati stvarati nešto kvalitetno ovdje. Voljela bih svojim radom pokazati da i iz manjih sredina mogu dolaziti dobre, promišljene i kreativne ideje. Na neki način to doživljavam kao mali izazov, ali i kao priliku da doprinesem mjestu u kojem živim.
Vinkovci su zanimljiv fenomen, mali grad koji je dao puno umjetnika, od likovne scene do rocka. Osjećaš li i sama da postoji neka posebna energija ili tradicija stvaranja u gradu?
Definitivno mislim da postoji. Vinkovci su stvarno iznjedrili puno zanimljivih umjetnika i ta kreativna energija u gradu je uvijek nekako postojala. Vinkovci imaju cool ljude koji se stvarno trude održati tu energiju živom. Primjerice, mjesta poput Hang Loosea i Walkowa trenutačno su među jedinima u gradu koja nude malo alternativniji sadržaj.
Tu su i različite manje izložbe, u Meraji ili Gradskoj knjižnici, i naravno razna kulturna događanja u Gradskom kazalištu. Ljudi se zaista trude i rade lijepe stvari i mislim da je važno o njima govoriti i podržavati ih kad god možemo.
Tvoji radovi su vrlo prepoznatljivi – šareni, veseli, pomalo nostalgični, ali istovremeno moderni. Koliko inspiraciju crpiš upravo iz slavonske tradicije i svakodnevnih motiva?
Slavonski motivi su mi vrlo bliski. Odrasla sam slušajući priče dide i bake o životu u Ivankovu i Đeletovcima, o običajima, selu i njihovim ljudima, naravno i o Vinkovačkim jesenima. Kući imamo puno starih obiteljskih fotografija slavonskog života, knjiga i raznih uspomena, tako da sam odmalena okružena tim slikama i pričama.
Mislim da se nostalgija i toplina tog vremena nekako spontano prenijela u moje radove. S druge strane, ovaj moderniji dio mog izraza najčešće proizlazi iz mašte i svakodnevnih situacija. Puno ideja nastane iz razgovora s ljudima, nekih sitnih trenutaka koje primijetim ili nečega što sam negdje vidjela. Volim spajati ta dva svijeta, tradiciju i suvremeni vizualni jezik.
Ilustracija i dizajn postali su tvoj glavni kreativni prostor, iako si se mogla usmjeriti u mnogo različitih umjetničkih pravaca. Što te najviše privuklo upravo tom mediju?
Mislim da su digitalna ilustracija i dizajn jednostavno najprilagođeniji medij današnjem načinu života. Sve se odvija brzo, projekti često traže brza rješenja i komunikaciju, a digitalni alati omogućuju upravo tu fleksibilnost. Postoji zaista beskonačno mnogo alata, tehnika i mogućnosti, tako da uvijek ima prostora naučiti nešto novo.
Digitalni medij također pruža veliku slobodu u eksperimentiranju i razvoju ideja. Ipak, i dalje vjerujem da digitalno nikada neće u potpunosti zamijeniti ljudsku ruku i onaj poseban osjećaj koji nosi ručni rad.
Gdje danas publika može vidjeti, kupiti ili naručiti tvoje radove?
Neke od mojih radova moguće je vidjeti i kupiti u Miko Concept Storeu u Glagoljaškoj 1 u Vinkovcima, a za sve ostalo što trenutačno nije dostupno tamo, zainteresirani mi se mogu slobodno javiti putem Instagrama @diana.matakovic ili na mail [email protected]. Otvorena sam za narudžbe, suradnje, prijedloge, kritike, haha.
Dolaziš iz obitelji u kojoj je umjetnost gotovo obiteljski jezik. Je li ti to odrastanje bilo više inspiracija ili možda i mali izazov da pronađeš svoj vlastiti put i stil?
Rekla bih da je to možda ipak bio više izazov. Budući da dolazim iz takve obitelji, često me se uspoređivalo s didom i tatom. Mislim da mnogi i danas misle da sam zbog toga imala lakši put ili da sam neke prilike dobila „na gotovo“. Dok sam bila mlađa, puno sam se više zamarala takvim komentarima koji su mi užasno išli na živce.
S vremenom sam shvatila da je najvažnije da sama znam koliko sam truda uložila u svoj rad i da sve što sam do sada napravila, napravila sam sama. Istovremeno sam jako ponosna na obitelj iz koje dolazim i na kreativno okruženje u kojem sam odrasla jer me upravo ono i potaknulo da pronađem svoj vlastiti put.
Kako izgleda jedan tvoj idealan dan kada radiš… jutarnja kava, skice, glazba?
Moram priznati da nisam baš jutarnji tip. Nije mi problem probuditi se u pet ujutro ako treba, ali ako odmah moram krenuti raditi, ne funkcioniram baš najbolje. Volim započeti dan polako, uz kavu ili čaj, i mobitel naravno.
Uz kakvu glazbu najčešće radiš? Imaš li playlistu koja prati tvoje ilustracije? Što sluša Diana Mataković?
Uf, haha, teško pitanje. Zapravo slušam sve što mi se svidi. Nemam jedan žanr ili nekoliko izvođača kojih se stalno držim i slušam isključivo samo to. U jednom danu mogu slušati rock, blues, operu, country, techno, pop, indie, reggae, rap, mislim da više ovisi o raspoloženju.
Dosta volim britanski pop i rock. Jedino što zapravo nikad nisam slušala su domaća i narodna glazba. Tijekom odrastanja nekako nisam imala puno doticaja s njom, a kasnije me nije ni interesiralo. Jedino čega se sjećam da se od domaćih slušalo kod nas kući bio je Dino Dvornik.
Kada ne radiš, gdje te se najčešće može sresti u Vinkovcima, imaš li neko omiljeno mjesto za druženje?
Iskreno, rijetko me se u gradu može negdje sresti. Što sam starija, sve mi više odgovaraju mirnija, kućna druženja s prijateljima. Ako je vrijeme loše, budem kući, nešto gledam ili čitam, a kad je lijepo volim prošetati, biti u prirodi ili s dečkom otići u neku našu malu avanturu.
Volim se otići podružiti u Hang Loose, pogotovo kad krene toplije vrijeme pa se može sjediti u dvorištu, tamo je uvijek opuštena atmosfera.
Pratiš li trendove u dizajnu i modi ili radije ostaješ vjerna vlastitoj estetici?
Što se tiče dizajna, ponekad popratim trendove jer je to jednostavno dio posla. Dobro je znati što se trenutačno događa u vizualnom svijetu, kakvi se stilovi pojavljuju i na što ljudi reagiraju, pogotovo jer puno klijenata voli biti u korak s vremenom. Ipak, trudim se to uvijek nekako filtrirati kroz vlastiti stil.
A što se tiče mode, tu stvarno ne pratim ništa. Većina odjeće mi je second hand i ne znam uopće kako bih opisala svoj stil, možda kao kombinaciju različitih stilova. Stvarno ima svega i svačega. Dečko me nekad zna zezati da sam grunge, možda i u tome ima nešto istine, haha.
I za kraj, što je za tebe danas luksuz u životu jednog umjetnika?
Za mene bi to bila sloboda i samostalnost, mogućnost da sama odlučujem kako i koliko ću raditi, razvijati svoje ideje i birati projekte na kojima želim raditi. Rekla bih da je drugi veliki luksuz i vrijeme. Vrijeme za razmišljanje, istraživanje i maštanje. U kreativnom radu ideje često ne dolaze na silu pa je dragocjeno imati prostora da se stvari razviju prirodno.
A naravno, poseban je osjećaj kada netko prepozna i podrži tvoj rad jer tada znaš da sve to što radiš ima smisla. Ipak, možda je najveći luksuz za svakog umjetnika trenutak kada ne moraš brinuti oko novca, kada projekte možeš birati zato što ih želiš raditi, a ne zato što moraš.
Foto: Instagram profil Diana Mataković
