BBC i National Geographic Historia objavili su priče o sedmorici rimskih vojnika pronađenih u Mursi
Naime, još 2011. godine, tijekom građevinskih radova na izgradnji sveučilišne knjižnice u Osijeku, arheolozi su otkrili masovnu grobnicu sa sedam kostura u starom bunaru u Osijeku. Tako je gotovo 1.700 godina kasnije, na mjestu nekadašnjeg prosperitetnog rimskog grada Murse, otkrivena moguća priča o sedmorici rimskih vojnika koji su bez ikakve ceremonije bačeni u bunar s vodom. Zahvaljujući pomnom istraživanju objavljenom u jednom od najpoznatijih multidisciplinarnih znanstvenih časopisa na svijetu, PLOS ONE, sve upućuje na to da je riječ o rimskim vojnicima poginulima u bitci kod Murse 260. godine poslije Krista, inače jednom od najmračnijih i najkrvavijih događaja tzv. Krize 3. stoljeća u razdoblju Rimskog Carstva. Tim koji je predvodio bioarheolog Mario Novak s Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu (Hrvatska) primijenio je čitav niz suvremenih znanstvenih metoda kako bi otkrio tko su bili muškarci pronađeni u bunaru. Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su tijela položena između 240. i 340. godine poslije Krista, što se podudara s najkritičnijim razdobljem Rimskog Carstva, poznatijim kao kriza 3. stoljeća. U njihovoj neposrednoj blizini nije pronađen nikakav predmet osim jedne odbačene kovanice, iskovane 251. godine za vladavine cara Hostilijana (mlađeg sina cara Trajana), što je dodatno potvrdilo dataciju koju su znanstvenici utvrdili. Naknadne analize stabilnih izotopa ugljika i dušika, izdvojenih iz kolagena rebara, pokazale su da im je prehrana bila bogata žitaricama poput pšenice i prosa, s vrlo malo mesa i gotovo potpuno bez ribe. Takav način prehrane podudara se s poznatim podacima o rimskim vojnim obrocima. Naime, njihova se prehrana sastojala uglavnom od žitarica poput zobi, pšenice i ječma, uz prosječan unos od oko 3.000 kalorija dnevno. Sve je to upućivalo na zajednički identitet: bili su rimski vojnici.
Zašto su bačeni u bunar?
Sedam pronađenih kostura pripadalo je odraslim muškarcima – četvorici mlađih (u dobi između 18 i 35 godina, prema procjenama) i trojici srednje dobi (između 36 i 50 godina). S prosječnom visinom od 1,72 metra, što je iznad prosjeka za to doba, te snažnom građom, njihovi su kosturi pokazivali tragove jakog mišićnog trošenja, zacijeljenih prijeloma i ozljeda kralježnice, što je u skladu s godinama fizičkog treninga i zahtjevnim vojnim životom, kakav se i očekuje od rimskih legionara. No ono najupečatljivije bile su ozljede nastale neposredno prije smrti. Jedan od muškaraca, označen kao SK 4, imao je potpuno probijen prsni kost (sternum), najvjerojatnije kopljem ili strijelom; slomljen prednji sjekutić i dubok rez na lijevom humerusu, vjerojatno od spathe – dužeg mača kojim su se služili rimski konjanici. Drugi je imao ubodnu ranu u desnom kuku, najvjerojatnije zadobivenu s leđa. „Multidisciplinarne analize masovne grobnice u Mursi snažno upućuju na to da su ispitivani pojedinci bili rimski vojnici, žrtve katastrofalnog događaja koji se dogodio kao posljedica ‘Krize 3. stoljeća’, vrlo vjerojatno bitke kod Murse 260. godine poslije Krista“, objašnjavaju istraživači u svojoj studiji.
Potpuna genetska razlika vojnika iz Murse
Jedno od najzanimljivijih otkrića istraživanja bilo je analiziranje drevne DNK kod četvorice od sedmorice pojedinaca. Rezultati su otkrili veliku genetsku raznolikost: primjerice, jedan je vojnik imao podrijetlo s istočnog Mediterana, drugi iz sjeverne Europe, treći s istoka, a četvrti iz središnje Europe. Sve te informacije potvrđuju ono što se već znalo iz pisanih izvora – da je rimska vojska kasnog Carstva bila izrazito multietnička, regrutirajući vojnike iz svih dijelova Carstva, pa čak i izvan njegovih granica, uključujući Gale i Sase. BITKA KOD MURSE Arheolozi ovo otkriće smještaju u kontekst bitke kod Murse, vođene 260. godine poslije Krista između cara Galijena (koji je uspio održati Carstvo na životu u njegovom najmračnijem razdoblju) i uzurpatora Ingenua, koji mu je pokušao preoteti prijestolje u vrijeme velike političke nestabilnosti. Prema zapisima klasičnih povjesničara, Galijen nije pokazao nikakvu milost prema poraženima i mnogi su vojnici bili pogubljeni ili ostavljeni bez pokopa. Bunar u Osijeku mogao bi biti jedno od tih kaznenih grobišta.
