Ovogodišnja dobitnica godišnjeg priznanja plakete „Grb Grada Belišća“ za iznimna postignuća u području glazbene umjetnosti i osobit doprinos promociji grada mlada je glazbenica Nera Torjanac. Ovaj podatak možda ne bi privukao posebnu pažnju da Nera nema tek 14 godina i da je još uvijek učenica sedmog razreda osnovne škole. Dobiti godišnje priznanje u toj dobi može značiti samo jedno – da su njezini uspjesi izvanredni.
Uhvatile smo Neru Torjanac između školskih obaveza i glazbenih vježbi, uoči puta u Beč na koji je kretala već sljedećeg jutra. Tamo je, u Alte Rathausu, nastupila u komornom sastavu s pijanisticom Ivom Perak.
Naime, samo prošle godine Nera je osvojila prvu nagradu, prvo mjesto i zlatnu medalju na natjecanju Danubia Talents u Budimpešti 2025. godine, kao i prvo mjesto na natjecanju u Lovranu, čime su se ona i Iva plasirale na državno natjecanje. Ove je godine na solističkom državnom natjecanju osvojila i drugu nagradu. Ranijih godina bilježi niz uspjeha, uključujući prvu nagradu na 62. hrvatskom komornom natjecanju u Opatiji te međunarodne nagrade na Sirmium Music Festu i festivalu Sonus.
Njezin umjetnički razvoj odvija se pod stručnim vodstvom profesorice klavira Marije Pušić te profesora klarineta i saksofona Denisa Ravlića u Glazbenoj školi Valpovo i Belišće.
„U posljednjih 30 godina na cijelom ovom području istočne Hrvatske nitko nije bio ovako visoko rangiran i ostvario ovako značajne rezultate na klarinetu kao Nera. Već sama činjenica da s 14 godina svira u Beču na V. Međunarodnom festivalu Gloria Artis Talents govori dovoljno.“
Kada smo njezina mentora Denisa Ravlića zamolili da nam približi razmjere njezina uspjeha, kratko je rekao upravo to. No, Nera nas nije oduševila samo svojim rezultatima, nego i stavom, razmišljanjem i zrelošću u komunikaciji.
Kako to da si odabrala baš klarinet kao svoj instrument?
Klarinet nije bio moj prvi izbor. Zamišljala sam se na klaviru ili s flautom, ali u razgovoru s mamom, kada smo razmišljale koji instrument odabrati, moja nastavnica je rekla da me vidi kao klarinetisticu. Pristala sam i to je postao moj instrument.
Jesu li za ovakve uspjehe potrebni puno rada i odricanja?
Treba jako puno rada. Svaki radni dan, od ponedjeljka do petka, imam najmanje dva sata vježbe, a vikendom i koji sat više. U glazbenu školu idem od trećeg razreda osnovne škole, a sada sam sedmi – to je jako puno rada i vježbe.
Postoji li slobodno vrijeme?
I ono zapravo uključuje klarinet, jer preko ljeta sviram u Rogoznici na rivi i tako zaradim lijep džeparac. Dobra stvar je što na koncertima gotovo uvijek sviram s Ivom Perak i tu se naše prijateljstvo snažno učvrstilo, pa spajamo sviranje i prijateljstvo.
Što kažu roditelji i kako na tvoj uspjeh gledaju sugrađani u Belišću?
Roditelji su jako ponosni, iako nitko u obitelji nije glazbenik. U gradu me svi znaju i raduju se mojim uspjesima. Za nagradu Grada kandidirala me moja Glazbena škola i ja sam zahvalna i njima i gradu što imam privilegiju biti dobitnica godišnje plakete.
