S Josipom Mihaljevićem o viziji, cool rebrandingu, ali i tome zašto i dalje inzistira na kamenom mlinu
Od 9 domaćih proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda koji su 2015. godine zadovoljili stroge kriterije DM-a i dobili priliku svoje proizvode plasirati na police najvećeg drogerijskog lanca u Hrvatskoj, deset godina poslije ostala su samo dva. Jedan od njih je Eko-Jazo. U međuvremenu su proizvodi ove slavonske tvrtke postali dio asortimana Konzuma, Lidla i Plodina, prisutni su u brojnim specijaliziranim trgovinama zdrave hrane, ali i na online platformama poput Plodovi.hr.
Od pionirskog pokušaja plasmana proizvoda koje tržište tada gotovo nije ni poznavalo, Eko-Jazo izrastao je u stabilan, nacionalno prisutan brend s jasnom proizvodnom i razvojnom strategijom. Danas su Josip Mihaljević i Eko-Jazo, sa sjedištem nadomak Osijeka, među najprepoznatljivijim imenima ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Uoči predstavljanja cjelovitog rebrandinga proizvoda i vizualnog identiteta, tvrtka ulazi u novu fazu – onu u kojoj se proizvodnja, identitet i tržišno pozicioniranje povezuju u koherentnu priču.
Ono što je pukovnik Sanders za KFC, Ivan Jazbec bit će za Eko-Jazo
U razgovoru za Istok.hr Mihaljević otvoreno govori o planovima za daljnji rast, investicijama i novim proizvodnim iskoracima, ali se vraća i na same početke tvrtke, naglašavajući koliko je važno razumjeti vlastite korijene. U središtu novog vizualnog identiteta bit će upravo osnivač Ivan Jazbec – pionir ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj – koji će u rebrandingu postati ono što je, primjerice, pukovnik Harland Sanders za KFC: simbol autentičnosti i kontinuiteta.
„Tvrtku su osnovali Ivan i Slava Jazbec 2010. godine i od početka se bavimo preradom ekoloških žitarica. Danas proizvodimo na 47 hektara vlastite zemlje, uz dodatnu ugovorenu proizvodnju, a u našem okruženju obrađuje se još stotinjak hektara pod ekološkim režimom“, govori Mihaljević.
No početak je bio sve samo ne lagan. Godine 2012., kada su iz pogona izašli prvi proizvodi od ekoloških žitarica, tržište za njih praktički nije postojalo. Integralne žitarice bile su rijetkost na policama, a pirovo brašno za većinu potrošača potpuna nepoznanica. Ulazak u DM 2015. označio je prekretnicu, ali i ozbiljan logistički šok.
„Do tada smo radili male serije. A onda je za prvo punjenje traženo 1500 komada. To su za nas bile ogromne količine. Radili smo dan i noć, prilagođavali strojeve, dokupovali opremu i reorganizirali proizvodnju kako bismo mogli pratiti rast“, prisjeća se.
Danas Eko-Jazo ima 50 artikala. Uz standardne proizvode – različita brašna, grisove, krupice i pahuljice – posljednje dvije godine razvili su i gotove smjese za palačinke u više okusa, kao i za čoko muffine i waffle. Upravo taj segment, kaže Mihaljević, pokazao je koliko tržište brzo reagira na inovaciju kada iza nje stoji kvaliteta sirovine. Unatoč širenju asortimana, proizvodna filozofija ostala je ista, a temelj je kameni mlin.
„Na kamenom mlinu inzistiramo prvenstveno zbog kvalitete brašna. Za razliku od standardnog valjkastog mlina, kameni mlin daje drugačiju, nutritivno bogatiju strukturu. U zapadnoj Europi takva brašna nose oznaku premium, dok kod nas ta vrsta kvalifikacije još uvijek ne postoji“, ističe.
Njihov prvi kameni mlin imao je kapacitet od svega 50 kilograma na sat. Usporedbe radi, standardni valjkasti mlin može samljeti i do 20 tona na sat, dok kameni maksimalno doseže oko 500 kilograma. Danas Eko-Jazo radi na dva velika kamena mlina kapaciteta 300 i 500 kilograma na sat.
„Onaj mali s početka priče više nije u pogonu, ali volim reći da je upravo taj mali mlin zaradio ova dva velika“, kaže Mihaljević.
Idemo ulagati u nove mlinove jer ih nedostaje
Na jednom mlinu prerađuju kukuruz i proizvode krupicu i palentu, dok je drugi namijenjen pšenici, piru, ječmu, raži i zobi. Od njih nastaju brašna, grisovi, krupice i posije, a imaju i liniju za pahuljice. Jedno vrijeme proizvodili su i tjesteninu, no od tog su segmenta odustali jer je tržište postalo prezasićeno.
„Ne želimo širiti asortiman pod svaku cijenu. Fokus mora ostati na onome u čemu smo najbolji“, naglašava.
Razvojni potencijal vidi i u aktualnim županijskim mjerama potpore mlinarskom sektoru. Na području Osječko-baranjske županije godišnje se proizvede oko 384.000 tona pšenice, no trenutačni kapaciteti osam aktivnih mlinova omogućuju preradu tek 50.000 do 65.000 tona.
„Kameni mlin je izvrstan za integralna brašna, ali na njemu ne možemo proizvoditi bijelo brašno tip 550. Zato razmišljamo o kupnji valjkastog mlina kako bismo zaokružili proizvodnju“, kaže Mihaljević.
Što je pokazalo istraživanje i zašto rebranding
Rebranding je, kaže, jednako važan kao i investicije u proizvodnju.
„Prošle godine odlučio sam provesti ozbiljno istraživanje tržišta i definirati brend strategiju u suradnji s agencijom Merita. Potaknuli su me da brend sagledam iz perspektive kupca.“
Nedopustivo je da izvozimo kvalitetnu pšenicu i uvozimo smrznuto pecivo i kruh
Na pitanje smatra li se danas primjerom uspješnog poduzetništva u ekološkoj poljoprivredi, Mihaljević ostaje realan.
„Put nije bio lagan. U početku su se mnogi smijali ekologiji. Danas se raspituju kako prijeći na takvu proizvodnju.“
Foto: Eko-Jazo / Instagram
