Vrhunski medaljeri u Hrvatskoj postoje, ima ih više od dvadeset, ali nažalost nemaju prilike raditi medalje jer je njihova izrada skupa. Osječko-baranjska županija prepoznala je vrijednost ove umjetnosti i prvonagrađenu medalju koristiti će u protokolarne svrhe kao jedinstveni poklon
Medaljerstvo pripada području kiparstva, ali u njegovoj najpreciznijoj i najzahtjevnijoj formi, minijaturnom reljefu u kojem svaki detalj mora biti savršeno promišljen i tehnički izveden. Upravo zato ova umjetnička disciplina traži iznimnu vještinu i strpljenje, a njezini rezultati često nadilaze svoju veličinu. U europskom kontekstu medaljerstvo se snažno razvija još u doba renesanse, a jedno od ključnih imena je Pisanello, kojeg se smatra začetnikom umjetničke medalje kakvu danas poznajemo.
Kroz povijest, medalje nisu bile tek priznanja, već nositelji političkih poruka, simboli moći i trajni zapisi vremena. Na njima su se nalazili portreti vladara i umjetnika, a njihova vrijednost često je bila i umjetnička i kolekcionarska. Danas, u vremenu digitalne brzine, medalja ponovno dobiva jednu novu dimenziju, onu ekskluzivnog, gotovo zaboravljenog artefakta. Za razliku od slikarstva ili digitalne umjetnosti, medaljerstvo nema široku publiku. Kolekcionari su rijetki, a institucionalne narudžbe sve su rjeđe. Nekada su države, akademije i kovnice, poput Hrvatska kovnica novca, sustavno razvijale ovu disciplinu, no danas takvih inicijativa ima znatno manje.
Konkuriralo sedam umjetnika
Tu je vrijednost prepoznala i Osječko - baranjska županija, koja se prošle godine uključila u obilježavanje 1.100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, kao spomen na 925. godinu i krunidbu kralja Tomislava. U želji da ostavi trajan trag, Muzej likovnih umjetnosti predložio je izradu medalje koja će postati dio njegove zbirke. Kako bi se prikupili različiti umjetnički pristupi, organiziran je pozivni dvostupanjski natječaj za izradu idejnog rješenja medalje, na koji se odazvalo sedam umjetnika. Prema odluci stručnog savjeta, prvo mjesto osvojio je zagrebački kipar i medaljer Karlo Gross, koji je autor i primjerice obojanog srebrnjaka povodom 200. obljetnice Samoborskog fašnika.
Govoreći o samoj struci, Gross objašnjava kako u Hrvatskoj postoji značajan broj kvalitetnih medaljera, ali i niz prepreka koje ovu disciplinu guraju na margine:
„Vrhunski medaljeri u Hrvatskoj postoje, ima ih više od dvadeset, ali nažalost nemaju prilike raditi medalje. Kovana medalja, kao što je ova, nešto je što si niti jedan medaljer ne može priuštiti za vlastitu izložbu. Razlog je vrlo jednostavan, alat za izradu jedne medalje iznimno je skup i stoji nekoliko tisuća eura. Nećete potrošiti takav iznos za jednu medalju. Materijal sam po sebi nije problem, ne radimo od zlata ili srebra, ovdje je riječ o leguri bronce, rombaku. Problem je u proizvodnji i nedostatku narudžbi“, objašnjava Gross.
Dodaje kako su upravo ovakvi projekti iznimno važni jer povezuju umjetnost, institucije i širu javnost:
„Ovo je idealna situacija, muzeji dobivaju medalje, Županija dobiva reprezentativan predmet koji može koristiti u promotivne svrhe, a mi promoviramo i Republiku Hrvatsku, hrvatsku povijest, ali i hrvatsku umjetnost, kiparstvo i medaljerstvo.“
Frangeš kao inspiracija
U izradi medalje s likom kralja Tomislava, Gross se vodio poznatim kiparskim rješenjem Roberta Frangeš-Mihanovića, čime je dodatno naglasio kontinuitet nacionalne umjetničke baštine. Iako je natječaj prvotno bio zamišljen kao prikupljanje idejnih rješenja, Osječko-baranjska županija odlučila je otići korak dalje i realizirati pobjednički rad. Medalja je tako postala dio protokolarnih darova Županije, ali i simbol jednog važnog povijesnog trenutka.
Otkovano prvih 50 primjeraka
Županica Nataša Tramišak tom je prilikom istaknula kako ovakav projekt ima i širi značaj
„Osječko-baranjska županija odlučila je otkovati prvonagrađenu medalju i koristiti je u protokolarne svrhe. Otkovana je u prvih 50 primjeraka i već je darovana i izvan granica Hrvatske. Prvu medalju uručili smo našem generalnom konzulu i hrvatskoj crkvi u New Yorku. Nastavit ćemo dijeliti ovu medalju i vrlo ćemo brzo morati otkovati nove primjerke. Posebno mi je zadovoljstvo što će trajno ostati pohranjena u bogatom fundusu Muzeja.“
