Škarpina, šampijeri, grdobina…Slavonci obožavaju morsku ribu i ne pitaju za cijenu
Ulazak u posao nabave i prodaje morske ribe i plodova mora u Slavoniji za mene uopće nije bio rizičan poslovni potez. Znao sam da Slavonci vole, traže i žele kupovati morsku ribu, samo ju nisu imali gdje kupiti i zato je nisu ni jeli. A sve zbog glupe predrasude da se to ovdje ne jede. Ne treba slušati masu. Odmaknite se od nje i ne vjerujte pričama iz kafića, vrlo direktno poručuje Bruno Štuc, čovjek koji je prije točno godinu dana, zajedno s poslovnim partnerom Markom Aračićem, pokrenuo biznis otvaranja butik ribarnica Marigos s morskom ribom u Slavonskom Brodu i Osijeku.
Tata, dagnje i prijatelji....
Priča je još zanimljivija jer je Bruno po struci zavarivač, a Marko tehnički crtač. I dok je Bruno do prije godinu dana radio montažu dizala, Marko je bio voditelj proizvodnje u jednoj privatnoj tvrtki. No, obojica su tražili ideju za pokretanje vlastitog biznisa. Ideja o ribarnici nije baš pala “s neba”, jer je zapravo u poslu s uzgojem morskih proizvoda bio Brunin otac, koji već 18 godina ima uzgajalište dagnji u Selinama kraj Zadra.
– Kako sam terenski putovao zbog posla s dizalima i često boravio na moru, ljudi iz moga Slavonskog Broda, ali i cijele kontinentalne Hrvatske, znali su mi naručivati ribu jer su znali da moj otac posluje s time i da znam i ribare i dobavljače. No, to je bio usputni hobi i usluga. Ipak, to mi je pomoglo da shvatim da u Slavoniji postoji veliki interes za ovom vrstom robe. Dvije godine prije nego što ću otvoriti ribarnicu, potpuno sam prestao s time, ali telefon je stalno i dalje zvonio. I dok sam promišljao hoću li ući u privatni posao kao ugostitelj, prijevoznik ili nešto slično, shvatio sam da je zapravo najbolja ideja otvoriti ribarnicu s morskom ribom u Slavoniji jer to ovdje ne postoji.
Prvu ribarnicu Bruno i Marko otvorili su 31. srpnja prošle godine u Slavonskom Brodu, a sada 20. svibnja i u Osijeku.
– Naravno da se naša riba ne može uspoređivati s onom smrznutom u trgovačkim centrima. Mi imamo puno veći asortiman, imamo i uslugu čišćenja ribe, a to je 50 posto posla.
Plavu ribu kupujte smrznutu, ali bijela je još jučer plivala
Na pitanje koliko Slavonci znaju o morskoj ribi, Bruno daje iznenađujući odgovor:
– Slavonci znaju puno o ribi, posebno u Osijeku, gdje ljudi znaju spremati i uživaju u ribi od škarpina, šampijera, grdobine, dok se u Slavonskom Brodu više traži brancin, orada, tuna, losos. Ovdje u Osijeku sve što doneseš i ode. Ali ne možemo namiriti srdelu i skušu, to je jeftina roba koje nema. Ljudi ne mogu shvatiti da naše Jadransko more nije dovoljno bogato ribom za svu potražnju. I to je roba koja jedan dan može stajati, i dok ju ja transportiram nije to to. U Slavoniji je takvu plavu ribu bolje kupiti smrznutu, kada je svježa odmah smrznuta. U tom dijelu, znači o plavoj ribi, ljudima nedostaje edukacije. Ali o bijeloj ribi ljudi puno znaju. Onaj koji dođe kupiti skupu ribu točno zna što hoće i što će raditi s njom. I ona kod nas uopće nije skuplja nego na moru, a ja se ravnam po zadarskoj tržnici. Oni su u sezoni za 30 do 40 posto skuplji od mene, a ja još imam i transport. Ali oni u sezoni jako dignu cijene. No, ljudi koji točno znaju što žele i kako se to priprema i ne pitaju za cijenu. Oni naruče i kupe.
Bruno napominje kako svakog svog klijenta pažljivo čuva i nadasve brine za reputaciju ribarnice jer sve što se danas ne proda, baca se.
– Sve ide u zamrzivač i šaljemo u Agroproteinku, oni otkupljuju životinjski otpad. U Slavonskom Brodu ponedjeljkom nema ničega svježeg u hladnjacima jer se sve čisti, radi se dezinfekcija. Jako se mora paziti jer je to pokvarljiva roba, ali ne dolazi u obzir da si dopustim nešto takvo. Ljudi imaju povjerenje. Meni je čistoća najvažnija i sve mora biti savršeno. Znaju da im ne prodajemo zamrznutu robu, nego onu koja je do jučer bila u moru. Ja svaku svoju mušteriju moram paziti i ne želim izgubiti niti jednu. Ribu nabavljam svugdje, svaki tjedan je borba za tu ribu. Moraš biti blizu mobitela 0–24 i tko te nazove da nešto ima, hitno ideš. Nabavljam i od ribara i od dobavljača ribu iz uvoza. Subotom u ponoć dobiješ poruku “imam to i to” i odmah ideš po to. Svu robu mi sami nabavljamo. Stalno sam u autu, priznaje Bruno.
Riba u Osijeku jeftinija od one u Zadru
Najskuplja riba je škarpina, koja se kreće oko 45 eura po kilogramu, dok je kovač 42 eura po kilogramu, ali na moru, konkretno na zadarskoj tržnici s kojom se Bruno uspoređuje, cijena iste ribe je 50 eura.
– Jastog je 80 eura kod mene, dok je dole na moru 120 eura, ali to je roba koja ide na narudžbu. Škarpine i kovača uvijek imamo. Ne kupuju to samo bogati. Problem je što ljudi vide da je kilogram orade 13 eura i onda misle da je ta riba 13 eura, ali ta riba je možda pet eura jer jedna orada ima 400 do 600 grama. Tu možda nedostaje te pismenosti o ribi i treba pitati da se stavi na vagu. Ja vama mogu odrezati 200–300 grama lososa, a to je tri eura. Tuna isto tako. Tu treba malo edukacije. Ali potražnja je sjajna i mogu reći da Slavonci obožavaju morsku ribu, poručuje Bruno.
Foto: Istok.hr
Razgovarala: N.Z.E.
