Artisan pekare pravi su hit jer se u njima sve radi lagano, dugo i vrlo personalizirano...Iza prve takve na istoku Hrvatske stoji Sandra Đeri Getoš koja napominje kako se većina sirovina koje koristi u svom sourdough kruhu ne mogu pronaći u supermarketima
Sourdough kruh ultimativni je trend koji se širi društvenim mrežama. Blogovi, YouTube kanali i Instagram profili posvećeni izradi sourdough kruha stvorili su cijele zajednice ljudi koji dijele savjete i iskustva. Jednu takvu zajednicu u Osijeku stvorila je i Sandra Đeri Getoš, koja je sa sourdough kruhom krenula kao hobbyem, da bi vrlo brzo ostavila “sve”, otvorila obrt i postala majstorica zanata. Danas kod nje naručuje i chefovi poput Saše Vojnovića, preporučuju je umjetnici i istinski promicatelji kvalitetnih, cjelovitih i nepatvorenih proizvoda poput Maria Romulića, te brojni drugi. Zašto je sourdough kruh postao takav, hit, zašto ga se može naručiti samo dva puta tjedno i onda čekati nekoliko dana i tko uopće kupuje ovaj slow food proizvod doznali smo upravo od ove fantastične i inspirativne Osječanke.
* Sandra kako je uopće došlo do toga da ste odlučili ući u posao sa sourdough kruhom?
- Još od mladosti preferiram zdrav način prehrane, što me i ponukalo da upišem studij nutricionizma na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Dvadeset godina radila sam u prehrambenoj industriji kao tehnolog u laboratoriju, no s vremenom sam osjetila potrebu za promjenom. Odluka da napustim sigurnost korporativnog posla došla je postepeno, a konačan poticaj bila je želja da svoj dugogodišnji hobi – pripremu zdravih obroka, peciva, kruha i kolača – pretvorim u posao. Sourdough kruh mi je prvi put spomenula sestra, koja mi je ukazala na njegovu popularnost u Zagrebu. Zaintrigirala me ideja kruha s prirodnim fermentacijskim procesima. Počela sam istraživati, upisala online tečaj, kupila knjige i krenula s prvim pokušajima. Brzo sam shvatila da je kompleksnije nego što se čini, pa sam pronašla pekaru u Rijeci gdje sam otišla odraditi praksu. Oduševljena novim sourdough iskustvom – znala sam da je to moj novi životni put.Danas vodim svoj mali paušalni obrt u Osijeku, gdje svakodnevno mijesim, fermentiram i pečem kruh koji nije samo hrana, već i moja filozofija.
*Moram pitati zašto se obrt zove Sweet fifty i je li ideja baviti se samo proizvodima od ove vrsta tijesta?
- Sweet fifty …. Pa, ne pitajte me koliko godina imam. Osnovna ideja mi je bila raditi sourdough kruh i peciva, te zdrave kolače po narudžbi. No, s vremenom sam prilagodila ponudu – i ubacila neki desert petkom. Tako su, primjerice, u veljači na meni došle krofne punjene ručno rađenim kremama. Nakon krofni dolazi na red neki zdravi kolač s puno voća i orašastih plodova i sa zdravim masnoćama - jer nakon krofni dobro dođe i malo detoksa. Iako nisam planirala raditi gluten free kruh, zbog potražnje i trendova, uvrstila sam i njega u svoju ponudu i svoj gusti raspored. Međutim, ne mogu garantirati potpunu odsutnost glutena tako da nije namijenjen za osobe koje boluju od celijakije.
* Koja je tajna sourdough kruha?
- Tajna je zapravo u njegovoj prirodnosti i jednostavnosti Radi od samo tri jednostavna sastojka: brašno, voda i sol. Proces dugotrajne fermentacije omogućava prirodnim bakterijama i kvascima da razgrade dio glutena, što ga čini probavljivijim. Osim toga, takav kruh traje duže, ima složeniji i puniji okus i ne sadrži aditive.
*Kako su izgledali počeci poslovanja, jeste li odmah imali kupce i kako se cijeli posao širi…čini se najviše usmenom predajom i pohvalom putem Facebooka
- Imala sam odmah krug ljudi na koje sam računala. Bili su to obitelj, prijatelji, susjedi jer kad sam počela peći sourdough, nismo mogli sav kruh pojesti sami, pa smo ga dijelili. Ti ljudi su bili su moji prvi kupci. A narudžbe su se povećavale i zbog njihove usmene preporuke. Tek nedavno sam se oglasila na društvenim mrežama i tu je interes iznenađujuć. Osim direktne prodaje, započela sam suradnju s jednim restoranom, a cilj mi je proširiti tu ponudu na više njih. Također, moji proizvodi dostupni su i putem online platforme Plodovi.hr, koja omogućava dostavu na kućnu adresu.
*Kako tumačite opću pomamu za sourdough kruhom? Postao je prilično popularan kao posebna gurmanska delicija…
- Probajte ispeći jedan sama, pa ćete vidjeti fascinaciju. Dobar je taj osjećaj stvaranja nečega tako jednostavnog, a tako kompleksnog, svojim rukama i pri tome promatrati kako majka priroda čini čudo. Nema kemije - nikakvih aditiva koji će ubrzati proces u sat, dva, i dati mu neprirodnu mekoću i okus, nema nametanja svoje volje, morate tijesto pustiti da se polako diže i svako malo promatrati i u određeno vrijeme znati prepoznati kad je spremno za idući korak. Sourdough diktira tempo, ne vi i ne aditivi, ali nagrada iz pećnice je ogromna, a srce puno veselja.
*Cijeli proces naručivanja kruha i njegove kupnje je prilično specifičan, jer se samo određenim danima kruh može naručiti i onda se čeka nekoliko dana. Kako su kupci to prihvatili?
- Kruh pečem dva dana u tjednu, prema utvrđenom rasporedu kojim danima što ima. Proces izrade sourdough kruha ukupno traje 48-72 sata, pa narudžbe primam par dana unaprijed. Mnogi kupci su se na to normano naviknuli. Tko cijeni trud, ručni rad i kvalitetne sirovine, prepoznat će moju filozofiju.
*Radite li sami ili imate pomoć?
- Sve radim sama - od startera do kruha, peciva i kolača, ali bez mame ne bi bilo krofni
*Zbog cijelog procesa i cijena proizvoda je nešto viša. Postoji li u Slavoniji tržište za ovu vrstu luxury gurmanskih proizvoda i kako ste formirali cijene?
- Svaka roba nađe svog kupca bez obzira na cijenu. Većinu sirovina koje koristim ne mogu se pronaći u supermarketima, a kvaliteta uvijek ima višu cijenu. Ljudi se u zadnjih par godina sve više posvećuju zdravijem načinu života i zdravijoj prehrani jer je nažalost sve više zdravstvenih tegoba nastalih zbog loše, nekvalitetne i neadekvatne prehrane.
*Malo i za one koji se ne usude izaći iz zone komfora, da ih ohrabrimo… je li vam drago što ste odlučili od hobija napravit posao i koliko hrabrosti za to treba?
- Ni za kakve novce ne bih promijenila svoju odluku, u mom poslu i nije vodilja novac, nego da radim ono što volim, jer to je zapravo kao da ne radim, nego se samo puno i dobro zabavljam svojim hobijem. Naravno da treba hrabrosti, ali ponekad je bitno isključiti racionalizaciju i samo krenuti.
Razgovarala: N. Z. Eberhard
Foto: Privatna arhiva/Pexels
